Zabava

Zana Messia, jazz čudo iz Mostara

Bosna i Hercegovina se 2009. godine vratila u kontekst takmičenja za najpresitižniju filmsku nagradu na svijetu – Academy Award, poznatiju po pozlaćenoj statueti Oskar, nominacijom kratkog igranog filma “In the name of Son” – “U ime sina”, Haruna Mehmedinovića (29) koji je iz rodnog Sarajeva u US izbjegao ’96. Nastavak priče je uslijedio novembra (2009.) u uglednom i veoma uticajnom losanđeloskom šoubiznis magazinu “Daily Variety” koji na naslovnoj ističe kandidaturu dugometražnog igranog filma “The Lightkeepers” – “Svjetioničari” i njegovih 6 aktera za Academy i Golden Globe nagrade. Lista počinje sa nosiocem glavne uloge Richard Dreyfussom, vlasnikom Oskara i Zlatnog Globusa, a završava sa ZANOM MESIHOVIĆ za Najbolji Originalni Song. Zana je komponovala i u filmu interpretira udarnu pjesmu “If you wondering”. “Zana ima rijedak i poseban dar. Njena pjesma čini filmski trenutak magičnim”, podržava je Straw Weisman, direktor svjetske produkcije holivudskog studija New Film International.

Mostarka Zana Mesihović je kao 11.-godišnja izbjeglica stigla u Švedsku ’93. gdje je njen muzički talenat veoma brzo primjetio i počeo je upućivati u vještinu pjevanja svjetski renomirani džez pianist i vokalni trener Steven A. Garrick (Među imenima s kojim je sarađivao su Frank Sinatra, Dionne Warwick, Aretha Franklin…). Sa 15 godina uradila je prvi autorski demo snimak nakon čega joj je Sony Music Sweden ponudio ugovor za saradnju. Godine 2006. vratila se u Mostar na dužnost Muzičkog direktora United World Collegea, a početkom 2009. stigla u Holivud gdje na vodećem svjetskom Muzičkom Institutu usavršava obrazovanje. Ime Zane Mesihović nije nepoznato muzičkim znalcima Švedske, Bosne i Hercegovine i Balkana, a siguno je da nakon kantautorskog učešća u “The Lightkeepers” kreće u svijet. Bez razlike na ishod glasanja za Golden Globe 17. januara 2010. godine u holivudskom The Beverly Hilton Hotelu i rezultate 82. dodjele Oskara u Kodak Theatre najveće tvornice snova na svijetu 7. marta 2010. godine, Zana je, neosporno, velika nada bh muzike.

Losanđeloski šoubiznis magazin “Daily Variety” na naslovnoj, a nakon toga više puta i “Los Angelos Times” na unutrašnjim, kandiduju igrani film “The Lightkeepers” – “Svjetioničari” i njegovih 6 aktera za Academy i Golden Globe ’10. Lista počinje sa nosiocem glavne uloge Richardom Dreyfussom, vlasnikom Oskara i Zlatnog Globusa, a završava sa Mostarkom Zanom Mesihović (28) za Najbolji Originalni Song. Zana je komponovala i u filmu interpretira udarni song “If you wondering”.

“U maju je Straw Wiseman, šef supervajzinga produkcije “New Film International” slučajno bio na mom koncertu u Santa Monici, poslije prišao da čestita i kaže kako je oduševljen. Razmijenili smo vizitke i skoro da sam zaboravila susret. Nakon nekih pet mjeseci javio se i pitao da napišem pjesmu koja zvuči slatko ali staromodno; ljubavnu pjesmu koja bi se lijepo uklopila u film o starijem čuvaru svjetionika. Pošto se radilo o “narudžbi”, moram reći da je vrlo atipična u poređenju sa onim što stvaram. Nakon što sam mu mailom poslala “ideju” nazvao me dva dana kasnije i rekao da se režiser i cijela ekipa ozarila kada su pjesmu ubacili u film, sjajno se uklopila. Radi autentičnosti zvuka angažovali su beogradski Filmski orkestar, te snimim. Potom Wiseman za medije izjavi: “Zana ima rijedak i poseban dar. Njena pjesma čini filmski trenutak magičnim”. Kritičari su pjesmu opisali kao “klasičnu američku folk-pjesmu, u duhu Leonarda Cohena”… A počelo je:

O svojim počecima Zana kaže: ” Potkraj 80.tih otac me odveo na prvu lekciju klavira u Muzičkoj školi kod profesora Duška Štrekelja. Od prvog dana nisam željela “vježbati”, činilo mi se ubitačno dosadno, a zahtijevali su od mene. Tako bih kod kuće sjela za klavir svako veče i započela neki menuet, a kad bi se mama psihički zadubila u nešto drugo počela bih na klaviru “izmišljati” sopstvene kompozicije. Vremenom sam sve bolje znala prevariti mamu, te bi ona mislila da zaista vježbam neko klasično djelo. Istovremeno sam počela pisati stihove, mislim da sam išla u drugi osnovne. Prvu pjesmu ja i sestra smo skladale zajedno, i muziku i tekst, za klavirom u našoj zajedničkoj sobi, Ulica Ante Zulanića. Još jedan vrlo važan događaj za mene je bio koncert Himze Polovine, u “Domu mladih”. U jednom trenutku je, pjevajući, skočio sa scene među publiku. Pomislila sam kako je važno zapamtiti taj skok, za buduće sopstvene nastupe. Tada još nisam bila ni krenula u osnovnu školu, a znala sam da kad odrastem želim pjevati pred publikom upravo kao on. I konačno, Mostar, negdje ’91. Zalutala sam na audiciju Mostarskih kiša, primljena i to su bili moji prvi pjevački koraci. Sa te audicije pamtim prostoriju, pianino i Mišu Marića sa crnom rolkom, veoma ozbiljnog.

“Vrijeme je bilo ozbiljno, mrgodno. Sahranio sam majku, slutio da ću SFRJ domovinu a da će i Kiše, koje su pjevale antifašizam, zauvijek usahnuti jer su sve strašnije dopirale pjesme od Topole pa do Ravne gore i zorom najavljivani Jure i Boban… Zane se sjećam po riđoj kosici, nasmijana naranča, žara s kojim je tumačila pjesmu i samouvjerenosti neobičnoj za nježne godine. Najviše je se sjećam po ocu Behdžetu Bedži Mesihoviću, doktoru matematike, profesoru Univerziteta. Krajem aprila ’92. zajedno smo ispratili njegovu suprugu Aidu, dvije kćerkice i dva sinčića u konvoju Dječijeg Kozulata, u izbjeglištvo. Navraćao je, potom, svaki dan očekujući vijesti od njih. Dolazio biciklom, s pjesmama o slobodi, vjerom “Ako istina nije slobodna, onda ni sloboda nije istinita” i sjećanjem kako je njegov dedo Omer-aga Ćemalović ’46 govorio supruzi: “Vallahi, moja Munira, da vjeruju u Allaha đelešanuhu, ovi partizani bili bi najbolji muslimani”. Dok nas je bradat fašizam visokokalibarski čekićao s brda a drugi ništa nježnije “oslobađao” iznutra ne znam da je neko glasnije, hrabrije i prkosnije branio dostojanstvo Mostara od profesora Bedže (Ovo nije priča o ocu nego o kćeri, ali mi je sveta. Zato molim da se uvaži “skretanje s teme”)”, napisao je Marić.

“Godinu dana nakon Mostara živjeli smo na Hvaru, gdje sam sklopila neka od životnih prijateljstava. To je ujedno bio i jedan od najtežih perioda u mom životu. Mama, sestra, braća i ja smo bili gladni i željni svega. Kontakt sa ocem i rodbinom u Mostaru i Sarajevu nismo imali. Budućnost je bila neizvjesna, loše stvari su se događale u neposrednoj sredini… Dolazak u Švedsku. Na granici su mi oduzelu macu koju sam krišom uvela jer nisam imala gdje ostaviti to drago stvorenje. Spavali smo u ogromnim atletskim dvoranama sa stotinama ljudi u istoj prostoriji s papirnom posteljinom. Ta Švedska mi je bila siva i ružna. Kad su mi nakon tri mjeseca poslali račun za kremaciju mace koja mi je pomogla kroz sve grozote, mrzila sam Švedsku. Kasnije se mijenjalo. Nekoliko godina živjela sam u samom centru Štokholma, čuvala i pazila stan starijem imućnom švedskom paru. Jako sam ih zavoljela. Oni mene i danas zovu “extra daughter”, ja njih “extra mama i tata”. A što se tiče muzike, slučajno mi se posrećilo da upoznam Stevena A. Gariccka. Porijeklom Mađar, svjetski renomirani džez pianist i vokalni trener koji je sarađivao su Frank Sinatrom, Dionne Warwick, Arethom Franklin, Barbrom Streisand… Učio me prvenstveno džez i gospel. Trebalo mi je zrelosti i godina da to spojim sa melodijama koje nosim u srcu, koje su ono što danas svima zvuči “balkanski”. Mislim da je Balkan jedno veliko blago koje mi je podareno. Mislim da ta “duša” i kompleksnost jezika, ritma i melodije može da se uporedi sa afro-američkim džezom, klezmerom, kubanskim i latino američkim muzičkim nasljeđem. Posjeduje istu dubinu i osobenost izražaja, kaže Zana.

Dubinu i osobenost balkanske duše prvi put je zabilježila na demo snimku u Švedskoj kad joj je bilo 15. Sony Music Sweden ponudio joj je ugovor. Nakon nastupa na Švedskoj nacionalnoj televiziji muzički magazin “Metro” je zaključio: “Balkan je nova Jamajka”, a dnevni “Aftonbladet” osjetio “drugačiju vrstu duše”. Njene kompozicije uvrstile su na repertoar Švedjanka Ayesha, Australijka Annabel Fay… A ona se, sa verifikovanim muzičkim obrazovanjem, vratila u Mostar. Gdje je u Ulici Ante Zulanića kasnih ’80. sa sestrom komponovala prvu pjesmu. I gdje su joj 18. septembra ’93. ubili nenu Zejnu. Koja nije Brehtova, nego Mostarska Majka Hrabrost… Pa opet Švedska, a ’06. Mostar gdje je radila kao muzički direktor United World Collega… Početkom 2009. sa švedskom stipendijom stigla je u Holivud.

Smijesa istoka i zapada, crnačkog soula i ciganske muzike, uz vokale prave soul dive, te snažne osobne tekstove, Zana Mesihović je doista nešto novo. Rođena i odgojena u Mostaru, Zana je odrasla slušajući balkanske rock bendove. “Trebalo mi je dugo da nađem način da spojim sve ove razne muzičke atribute u ovu smijesu koju zovem “Balkan Soul”.
Rođena Mostarka Zana Mesihović, nastupa pod umjetničkim imenom Zana Messia.

Bez obzira na zavidan uspjeh u svijetu, Zana je kontinuirano prisutna i u našim krajevima, te je radila muziku za promotivnu pjesmu, koja je pratila reprezentaciju BiH na Svjetskom prvenstvu u Brazilu – Samba za BiH.

Mostarski.ba