Ostali sportovi Sport

Tko je bio Radenko Golemac? Kratka priča, o ‘velikom’ čovjeku…

Nekad odmah poslije ratnih zbivanja u Mostaru, upoznao sam čovjeka koji mi je prirastao srcu. Zajedno smo trenirali i igrali nogomet za HNK Bjelopoljac, klub koji se u to vrijeme natjecao s mnogo uspjeha u ligi Herceg – Bosne.

Sjedili bi poslije svake utakmice u kafiću “kod Pirge”, gdje su se skupljali nogometaši i sportski djelatnici.Poslije utakmica ili treninga bi odmarali, ispijali pića i vodili razgovor o mnogim dodirnim temama. Rat je završio, ne tako davno, a mi smo obojica prošli dva različita logora, on u muzeju Jablanica, a ja 4. osnovna škola na istočnoj obali. Obojicu nas je krasio sportski duh i upornost u onome što činimo. Pokojni Radenko nas je prerano napustio u 25 godini nakon kratke i teške bolesti. Rođen 08.09.1972 u Mostaru a preminuo 09.09.1997.u Zagrebu.

U svom kratkom životu napravio je neizbrisiv trag i oni koji su ga poznavali osjetili su veliki gubitak čovjeka, domoljuba, nogometaša a napose prijatelja. Meni je upravo takav ostao u sjećanju. Bio je izvanredan igrač a krasile su ga iznimne kvalitete. Sjećam se posebno njegove brzine, hirovitosti a pogotovo vrijednih pogodaka koji su mnogo značile za naš klub. Radenko je između ostalog nastupao za momčadi, HNK Bjelopoljac, NK Cim, HNK Redarstvenik i malonogometnu ekipu Hvidre grada Mostara. Po njemu je i nazvan trofej Radenko Golemac, kojeg svake godine u završnici Božićnog turnira dodjeljujemo najzaslužnijem članu Mostarake Hvidre ili igraču koji nastupa za MNE Hvidre za promociju i zasluge u djelovanju udruge.

Pod njegovim imenom nosi naslov, odigrani memorijali Božićni turnir 1997 godine. Naš Radenko je imao težak život, rođen je u obitelji kao treće od četvero djece od roditelja Andrije i Dragice. Najljepše mu godine prekida nametnuti rat a njega zadesi u njegovim rodnim Vrdima. Volio je Radenko svoju rodnu grudu i nije se dugo mislio, stavio se na raspolaganju HVO-u. Njegova kalvarija je započela padom sela Grabovica koja se nalazi na putu Jablanica – Mostar od strane muslimanske vojske i napadom na ovo selo. Radenko kao vojnik HVO, bude zatočen i odveden u logor muzej Jablanica.

Preživio je u logoru torturu, batinanja, poniženja, maltretiranja i prisilni rad, ali je uspio zajedno sa još 21 logorašem pobjeći i dočepati se slobode. Nažalost ta sloboda nije dugo potrajala, ubrzo se razbolio i njegov se mladi život ugasio. Upravo u ovo vrijeme odigravanja utakmica na Božićnom turniru, sjetim se češće nego inače, svoga prijatelja. Dragi prijatelju nadam se da si sada na boljem i ljepšem mjestu. Počivao u miru božjem.

Hvidra Mostar